Od drevne borilačke vještine do suvremenog olimpijskog športa

Brojni su autori tijekom povijesti pokušavali definirati mačevanje. Od pojma "barbarski običaj" (Jean Jacques Rousseau), do hladne i gotovo tehničke konstatacije "Mačevanje je vještina zadavanja udaraca, a da ih se ne primi." (Moliére, 1650. godina).

Zapravo, radi se o borbi pojedinca s pojedincem (rjeđe pojedinca protiv grupe), gdje se koristi hladno oružje (mač ili sablja) s ciljem pogađanja protivnika vrhom ili oštrim bridom toga oružja, u svrhu ostvarivanja dominacije u borbi. Povijesni oblik mačevanja (realna borba s visokim stupnjem rizika) danas se ne susreće. Mačevanje je u praksi preživjelo povijesne mijene kao moderan olimpijski šport, atraktivan i zahtjevan, opremljen rekvizitima, zaštitnim sredstvima i priborom za signalizaciju pogodaka koji su proizvod visoke tehnologije, te kao scensko mačevanje, neophodno u teatarskim ili filmskim primjenama.

Pretvorba mačevanja iz ubilačke borbene vještine u športsku aktivnost najučinkovitije je provedena u Europi, pa možemo reći da je športsko mačevanje izravni slijednik onih oblika mačevanja koji su se prakticirali u Zapadnoj Europi krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća. Već na prvim modernim olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine mačevanje se nalazi u programu natjecanja. Međunarodna mačevalačka federacija (FIE - Federation Internationale d'Escrime) osnovana je u Parizu 1913. godine, a danas okuplja 101 nacionalnu federaciju sa svih kontinenata. Sportsko mačevanje ima razvijen međunarodni sustav natjecanja. Osim olimpijskih igara, svake godine se održavaju svjetska i europska prvenstva za sve dobne skupine u svim mačevalačkim disciplinama (floret, mač, sablja).

Počeci mačevanja u Hrvatskoj sežu u davnu 1848. godinu kada u Zagrebu djeluje nekolicina privatnih učitelja mačevanja. 1902. godine osnovan je "Prvi hrvatski mečavalački klub", a na 2. olimpijskim igrama u Parizu 1900. godine Milan Neralić osvaja brončanu medalju u disciplini sablje. Hrvatski mačevalački savez član je FIE od 1992. godine, a primljen je u članstvo neposredno nakon međunarodnog priznanja neovisne Hrvatske i priznanja Hrvatskog olimpijskog odbora. Mačevanje je tako postalo treći olimpijski šport u Hrvatskoj koji je stekao međunarodno priznanje.

Športsko mačevanje ima vrlo razvijen međunarodni sustav natjecanja. Osim Olimpijskih igara koje su svake četvrte godine, svake se godine održavaju svjetska i europska prvenstva za sve dobne skupine (seniore, juniore i kadete) u svim mačevalačkim disciplinama (floret, mač, sablja), oko 150 natjecanja FIE koja se boduju za svjetski kup (rang listu F.I.E.), regionalna natjecanja kao Mediteranske igre, Panazijske igre, Panameričke igre, Igre Commonwealtha, Studentsko svjetsko prvenstvo – Univerzijada, Vojna natjecanja – svjetsko prvenstvo i drugi CISM turniri, mnoga međunarodna natjecanja bez F.I.E.-ine kategorije, te redovita nacionalna prvenstva i drugi turniri manjeg značaja.

 vrh stranice

Osnovna pravila mačevanja

Pravila FIE (Svjetske mačevalačke organizacije) razlomljena su u nekoliko poglavlja:

  tehnička pravila
  organizacijska pravila
  materijalna pravila
  pravila oglašavanja
  administrativna oglašavanja
  geste i nazivi sudačkih odluka

 vrh stranice

Oprema

1. Oružje

Sportsko mačevanje (eng. fencing, fra. l'Escrime, njem. Fechten, rus. fehtovanie) poznaje tri oružja:

FLORET (fra. fleuret, eng. foil, njem. Florett)

ima savitljivu oštricu kvadratnog presjeka, dugačku otprilike 90 cm i teži manje od pola kilograma.

Bodovi se dobivaju vrškom oštrice i moraju pogoditi gornji dio tijela, od ramena do prepona, prednji i stražnji dio. Dakle, nevažeći su pogoci u ruke, noge, vrat i glavu. Uniforma mačevaoca uključuje metalizirani prsluk, koji pokriva dio tijela na kojem važe pogoci, tako da oni bivaju zabilježeni elektroničkim uređajem i prikazani na semaforu. Vršak floreta je spojen sa žičanim vodičem kojeg mačevalac ima unutar uniforme i dalje spojenu na kolotur sa žicom i semafor.

Dva su svjetla na uređaju. Jedan pokazuje zeleno svjetlo kad mačevalac pogodi, a jedan crveno kad pogodi protivnik. Pogodak izvan valjane površine označen je bijelim svjetlom. Takvi pogoci se ne broje, ali privremeno prekidaju borbu, kao i pravi pogoci. Kod istovremenog pogotka oba natjecatelja, sudac dodjeljuje bod onome tko je u trenutku pogotka bio u napadu.

MAČ (eng. i fra. epée, njem. Degen)

je po duljini sličan floretu, ali je teži (oko 750g), s većim štitnikom radi zaštite ruke od pogotka, te znatno čvršćom oštricom. Boduju se samo pogoci vrškom oštrice.

Cijelo tijelo je meta pogodaka, stoga nema potrebe za metaliziranim prslukom.

Vršak mača je ožičen oprugom koja zatvara električni krug tek na pritisak od otprilike 750 grama. To uzrokuje paljenje obojenog svjetla na semaforu (crvenog ili zelenog). Za razliku od floreta i sablje, ako zasvijetle i crveno i zeleno, broje se oba pogotka.

Glavna je razlika što sablja osim uboda i siječe svojom oštricom. Područje valjanih pogodaka je od bokova (s prednje i stražnje strane) do vrha glave, što simulira jahača na konju.

Maska je različita od one za mač i floret, s metaliziranim pokrovom, pošto je i glava valjano područje pogodaka. Kao i u floretu, uniforma se sastoji i od metalizirane jakne za bilježenje pogodaka, ali se pogoci izvan područja (bijelo svjetlo) ne bilježe na semaforu.

Borbe se odvijaju na dugoj pravokutnoj traci, borilištu (pisti ili planši). Prilikom detekcije pogodaka uobičajena je pomoć elektroničkih uređaja i opreme. Cilj igre je u zadanom trajanju borbe (prema normativu natjecanja) zaraditi više bodova (tuševa) od protivnika, odnosno zadati mu pogotke.

2. Odjeća i obuća

zaštitna maska za floret i mač (a.) zaštitna maska za sablju (b.)	rukavica	gornji dio odjela (jakna)

podplastron za zaštitu ramena	podplastron za zaštitu grudi	donji dio odjela (hlače)

3. Električna oprema

metalizirani prsluk za floret (a.) metalizirani prsluk za sablju (b.)	el. kablovi za floret (1.), sablju (2.) i mač (3.)

kolotur	semafor za registraciju pogodaka

4. Borilište

Borilište u mačevanju naziva se i planša ili pista (eng. i fra. piste), napravljeno je od ploča (najčešće aluminijske), širine od 1,5 do 2 m. Duljina ovisi o vrsti oružja. Oznake na borilištu znače: C - središnja linija (centre), (G) - "en guard" linija, (W) - linija upozorenja, (E) - krajnja linija.

 vrh stranice

Discipline i kategorije

Sportsko mačevanje obuhvaća tri oružja - discipline: floret, mač i sablja. Svaka disciplina odvaja posebno muške i ženske kategorije, a one se dalje dijele na dobne skupine. Dobne granice prema pravilima FIE (Svjetske mačevalačke organizacije) su seniori (bez dobnog ograničenja), juniori (do 20 godina) i kadeti (do 17 godina), te dvije skupine veterana (preko 50 i preko 60 godina starosti). Nacionalni savezi sami određuju dobne granice za skupine mlađe od kadeta.

U Hrvatskoj su službene ove dobne skupine:

Natjecanja su pojedinačna, ekipna i mješovita (slučaj vojnih prvenstava).

Hrvatsko mačevanje trenutno ima aktivne natjecatelje na međunarodnom planu u svim dobnim skupinama osim u veteranskoj i to u disciplinama mač i floret.

 vrh stranice

Ozljede u mačevanju

Mačevanje je borilački šport kod kojeg ne dolazi često do izravnog kontakta tijela u borbi. Većina ozljeda nastaje zbog nefiziološkog stava (mačevalački stav), učestalog kontakta tijela s opremom, te manje ozljede tijela oružjem kod grube borbe (masnice i porezotine). Od nespecifičnih ozljeda nastalih kontaktom tijela primijećene su, doduše rijetko, ozljede prstiju stopala.
Za mačevanje je ipak važnije napomenuti specifične ozljede kao što je zadebljanje fleksora desnog (kod dešnjaka) srednjeg prsta nastalog zbog učestalog kontakta s drškom oružja, te ozljeda zgloba kažiprsta dominantne ruke nazvana "prst-obarač" (trigger finger). Zbog nefiziološkog stava može nastati preponska bol u području hvatišta mišića aduktora natkoljenice. Sve navedene ozljede mogu se izbjeći pravilnim zagrijavanjem, te izborom opreme, pogotovo oružja koje bi trebalo biti posebno prilagođeno svakom mačevaocu.

 vrh stranice

AUTOR TEKSTOVA: Sanjin Kovačić
ILUSTRACIJE: http://www.fencing.ab.ca/, Studio E